Boris
Poljak
Životopis:
Boris Poljak (Split, 1959.) jedan je od najistaknutijih hrvatskih eksperimentalnih i dokumentarnih autora, hvaljen snimatelj i direktor fotografije. Dugogodišnji član Filmskog kluba Split i jedan od pokretača Split Film Festivala – međunarodnog festivala novog filma i videa. Od 1989. radi kao profesionalni direktor fotografije. Snimio je više od 50 filmova kratkog i dugog metra te osvojio osam nacionalnih nagrada za najbolju kameru. Režirao je nagrađivane eksperimentalne naslove "Onkraj" (2003.) i "Sky Spirits" (2010.), oba u surežiji s Damirom Čučićem, te tri kratka dokumentarna eksperimentalna filma "Splitski akvarel" (2009.), "Oni samo dolaze i odlaze" (2017.) i "Autofokus" (2013). Potonji je osvojio nagradu za najbolji kratki film na međunarodnim filmskim festivalima u Karlovym Varyma, Visions du Reel te Nyon u Švicarskoj.
Filmovi:
Hrvatski filmski savez
2009,
15`
Splitska plaža na Žnjanu nastala je nasipanjem mora. Nije posebno uređena te služi i kao parkiralište što joj daje socijalni karakter gradske plaže za ne baš imućne građane. Objekti snimanja su ljudi tj. kupači uhvaćeni jakim teleobjektivom u uobičajenim radnjama koje se odvijaju na plaži. Kupači, more, automobili i brodovi titrajući u vrelini ljetnog dana poput pokretne poentilističke slike, s...
U konkurenciji
"Autofocus" je kratkometražni dokumentarni film o Crkvi svetog Nikole iz 12. stoljeća, koju svake godine posjete brojni turisti. Smještena je na slikovitom brežuljku, sa stablom bora koje raste pored nje. Kamera svjedoči preobrazbi prostora u svojevrsnu pozornicu na kojoj se izmjenjuju neobični događaji, a u kojima turisti postaju glumci u predstavi.
U konkurenciji
, Ljetna pozornica
Film prati jutarnja događanja na Bačvicama u Splitu. Rano u zoru, prije izlaska sunca, plaža postaje mjesto neobičnog sraza. Iz obližnjih klubova i kafića, preko plaže, na putu kući, prolaze brojne grupice mladih ljudi. U isto vrijeme, na plažu počinju dolaziti stariji… samo šeću, prolaze…dolaze i odlaze.
Ljetna pozornica
Horror vacui doslovno znači strah od praznog prostora ili strah pred prazninom. Termin je prvi upotrijebio Aristotel, a za nas ona je metafora za strah od neizvjesne budućnosti, koja proizvodi osjećaj tjeskobe i usamljenosti. Kroz duge kadrove-sekvence asocijativno povezane, film upozorava na postojeću militarizaciju u svijetu. Ne postoje nikakve odrednice kada ni gdje se nešto događa. Sve se m...
