Između gledanja sjajnih hrvatskih dokumentarnih filmova nastalih u posljednje dvije godine, petak popodne u Villi Antonio na LFF-u je bio rezerviran za tribinu na kojoj su okupljeni pokušali ponuditi odgovor i različite strategije pomoću kojih bi neki od prikazanih filmova mogao postati budući doku-kino hit. Odgovor(e) na ovo nezahvalno pitanje pokušali su dati - Tibor Keser("Babajanja", "El Shatt - nacrt za utopiju", "Dom boraca"...), Koviljka Lazar (Hrvatska mreža nezavisnih kinoprikazivača), Slobodanka Mišković (Art-kino) i Oliver Sertić ("Dani ludila", "Blokada", "Moj život bez zraka"...).

Moderatorica tribine, producentica Liburnia Film Festivala, Petra Blašković na početku je pozvala Tibora Kesera producenta i distributera filma „El Shatt - nacrt za utopiju“, koji je ako gledamo broj gledatelja filma doku-kino hit, da okupljenima otkrije strategiju zbog koje su već sada uspjeli film prikazati pred 5000 gledatelja (informacije radi, lani su svi prikazani dokumentarni filmovi zajedno imali 4000 gledatelja). Zbog specifičnosti teme maksimalno su se orijentirali na dalmatinsku regiju i ljetni period. I uspjeli su - ljudi su između mijenjanja lancuna za turiste uspjeli pogledati film rekao je Keser. U kinu su mahom ljudi 60+, a u kinima koja imaju jako dobru povezanost s lokalnom zajednicom imaju najbolje rezultate posjećenosti projekcija. No, skromno je ustvrdio da mu se čini kako je to zbog teme, a ne zbog njihove ingenioznosti. Najavio je kako će film držati u kinima do kraja godine. Pri razmišljanju o promociji i plasmanu oljuštili smo sve nepotrebno i fokusirali se isključivo na PR. Objasnio je kako se činilo logično usmjeriti resurse u komunikaciju prema radiju, novinama i televiziji, činilo se to kao logična odluka za stariju publiku.

Ravnateljica riječkog Art-kina Slobodanka Mišković, upitana da podijeli način na koji programiraju dokumentarne filmove, rekla je kako misli da ne programiraju dokumentarne filmove kao takve, već one filmove koji im se čine vrijedni. Hrvatska produkcija je u posljednjih par godina vrlo zanimljiva - čini mi se da svake godine imamo jedan ozbiljan doku-kino hit, objasnila je i podsjetilaokupljene na naslove koji su obilježili posljednjih nekoliko godina - „Gazda“, „Dnevnik Diane Budisavljević“, „Gangster te voli“… Navela je kako joj se čini da dobro prolaze teme koje nisu prisutne u mainstreamu te zaključila kako treba tretirati film kao film i plasirati ga prema temi.

Kao jedan od rijetkih distributera dokumentarnih filmova (domaćih i stranih) na našim prostorima, Oliver Sertić, predsjednik udruge Restart i voditelj distribucije, rekao je kako mu se čini da domaći filmovi imaju bolju prođu jer su ljudima teme poznate.

Panelisti su pokušali definirati što to čini doku-kino hit. Osim očiglednog broj prodanih ulaznica, razgovarali su o kulturno-društvenom utjecaju filmova. Mišković je filmove usporedila s knjigama - te rekla kako se neki naslovi prodaju u dva tjedna, dok ima naslova koji se prodaju godinama te dodala kako za mlađu publiku možda treba razmišljati o nekim drugim platformama kako bi vidjeli vrijedne filmske naslove. Keser je zaključio kako mu se čini da su doku-kino hitovi hrabriji, imaju aktera najčešće u redatelju/ici koji žele komunicirati nešto što im je važno.

Koviljka Lazar, tajnica Hrvatska mreža nezavisnih kinoprikazivača, koja okuplja 51 nezavisno kino i sljedeće godine slavi 10 godina postojanja, objasnila je što Kino mreža radi - osmišljava zajedničke programe koji kina zajednički prikazuju i istaknula uspješne (Ženijalni dan) ali i manje uspješne programe (Zeleni ekran) što je razgovor odvelo u smjeru odnosa kinoprikazivača i distributera. Ustvrdila je da u njenom slučaju taj odnos ne postoji te da je primorana kopati i sama pronalaziti naslove koje će prikazivati.

Sertić je pak rekao da prikazivanje filmova osim s nezavisnim kinima dogovaraju i s knjižnicama i udrugama mladih, te ustvrdio kako se često prikazivači koji nisu proračunski korisnici puno više trude da zainteresiraju publiku te razgovor odveo u smjeru rasprave o suradnji distributera i kino prikazivača u svrhu promocije filma.

Razgovaralo se o tome koliko posjećenosti pomaže gostovanje autora na projekciji ili diskurzivni program nakon projekcije, producenti su se dotakli i kapaciteta produkcije i autora.

Na kraju je predstavljena Dokoordinacija, koja bi trebala ujediniti dokumentariste kako bi zajednički zastupali svoje interese.