Unutar grada, unutar jednog dana, radnici hrle iz svojih staništa tvoreći živo tkivo grada. Nijema masa kao jedini opravdavajući razlog urbanog bivstvovanja. Fragmentirani zvukovi njihovog rada rezoniraju sa bezvremenim potencijalom društva da se promijeni i da biva promjenjeno.

Suprotstavljane vrijednosti. Imaginarna dihotomija sasvim osobne zbilje – kroz prolaznost vremena ili njegove tragove, točke zaustavljene na ničijoj niti svemirskog prediva. Đuro važe, fotografira i živi nijemo ispisujući kroniku sati koji su bili budućnost i bit će prošlost.