Zvončarenje je tradicionalni kulturni običaj specifičan za Kvarner, koji svoje korijene vuče iz paganskih rituala južnih Slavena, a i danas je prisutan u kontekstu kulturnog života Rijeke, kroz karneval i pust. Tijekom paganskog doba, ritual odijevanja zoomorfnih maski, s velikim zvonom obješenim preko stražnjice, imao je funkciju tjeranja “zlih sila” zime i zazivanja proljeća te plodnosti tla i žena.

S majčine strane autoričine obitelji, svi muškarci unazad nekoliko generacija bili su dio te dvostruko isključujuće performativne prakse – osoba može postati zvončar jedino ako joj je pri rođenju dodijeljen muški rod i ako pripada krvnoj lozi (u ovom slučaju halubajskih) zvončara. 

Koncept zvončara ona stoga koristi kao podlogu za istraživanje i (re)interpretaciju njenog odnosa s obitelji i ideje izabrane queer obitelji koja oživljava kroz prijateljski odnos.