Film Uvala snimljen je na prostoru Uvale Slana, lokalitetu prvog koncentracijskog logora u NDH. Smješten na otoku Pagu, na području Barbata, ovaj je prostor od antičkih vremena pa sve do danas bio obilježen djelovanjem prirode i čovjeka koji je na koncu i oblikovao krajobraz Slane - kroz sječu šume, prekomjernu ispašu, uspostavu logora te recentne turističke eksploatacije. Povezivanjem krajobraza i njegovog povijesnog konteksta, ukazujemo na potpunu uvjetovanost ovog prostora čovjekovim djelovanjem. Istovremeno, filmom propitujemo postupak (povijesnog) brisanja i negiranja mjesta zločina, koje se u ljeto 1941. zauvijek upisalo u surovi kameni krajobraz. Putovanjem ka prošlom vremenu, iz sadašnje perspektive, pozivamo na perceptivnu komemoraciju i propitivanje političkog okvira slike u kojoj je odsustvo čovjeka zapravo njegova trajna prisutnost, a prazan prostor mjesto zločina.