Habiba Haidari i njeno sedmero djece bili su sasvim uvjereni da je njezin muž i njihov otac Sahi Ahmed ubijen u talibanskom zatvoru u Kabulu (Afganistan). Godinama bez kontakta s njim, nitko nije znao da je on uspio preživjeti. Sahi Ahmed nakon osam godina izlazi iz zatvora, ali njegova je obitelj u međuvremenu nestala. Pomislio je da možda žive u nekom izbjegličkom logoru na Zapadu, pa je odlučio krenuti na put samo s jednim ciljem – pronaći svoju obitelj. Godinu dana kasnije uhićen je kao ilegalni useljenik u Hrvatskoj i opet završio u zatvoru. Dok je tamo boravio sasvim je slučajno saznao da mu je obitelj živa i zdrava u Nizozemskoj. Habiba radi, djeca idu u školu i svi imaju nizozemsko državljanstvo. Od tog trenutka željeli su samo jedno – da što prije opet budu zajedno. Sve je izgledalo jednostavno, prejednostavno da bi bilo istina. Tada birokracija UNHCR-a preuzima odgovornost za sudbinu obitelji Haidari. Njihove muke postale su nezamislive. I potrajale još tri godine. Film je sniman u Hrvatskoj i Nizozemskoj od 2002. do 2005. godine.